ȁfte ȁftī ž mn. (gr. áphtai) med. afte, izpuščaji na ustni sluznici
àga -ē m, ȁga -ē m, zval. ȁgo (t. aga)
1. aga, zemljiški gospod v fevdalni Turčiji: sarajevske -e
2. plemiški naslov pri muslimanih, dodaja se za imenom, gospod, gospodar: Hasan-aga
3. vojaški poveljnik: janjičarski aga
agalàktija ž (gr. a, gala -aktos) med. agalaktija, brezmlečnost: agalaktija poslije poroda
agalári -árā m mn. (t. agalar, mn. od aga) agi, age: bosanski i hercegovački agalari
agàlārskī -ā -ō agovski: -a zemlja
agalárstvo s agovstvo, zemljiška gospoda
agàluk m (t. agalyk)
1. agovstvo, agova zemlja
2. agovo dostojanstvo
3. dajatev, ki jo je zakupnik dajal agu za koriščenje njegove zemlje
agàmija ž (gr. agamia) agamija, neoženjenost
agàmist(a) m agamist, neoženjenec
àgan m ljubk. od aga: ne govori ovako, moj dragi -e
àganskī -ā -ō gl. aginski
àgapa ž (gr. agape) rel. agapa, z bogoslužjem združen obed prvih kristjanov s pogostitvijo revežev
agàpānt -ánta m (gr. agapanthos) bot. agapant
Agàrēn -éna m, Agàrjanin m, mn. Agàrjāni (po Abrahamovi sužnji Agari) staro ime za Turke, muslimane
agàrēnskī -ā -ō, agàrjānskī -ā -ō zastar. turški, muslimanski
agáva ž (gr. agauós) bot. agava