-
cigùljati -ām ekspr. igrati cigomigo, slabo igrati violino
-
cigúra ž
1. bot. cikorija
2. cikorija: cigura kao dodatak kavi, kafi
-
cìgūrija ž cikorija: cigurija mjesto kave
-
cȉh medm. čih: izašao napolje i već cih
-
cíja ž zval. cȋjo (it. zia) teta, ljubkovalno ime, s katerim se mlada žena zaupno obrača k starejši: moja slatka cijo!
-
cìjān -ána m (gr. kyáneos) kem. cian, dician
-
cijànkālīj -ija m, cijànkālijum m kem. ciankalij
-
cijanovòdičan -čna -o, cijanovodòničan -čna -o cijanovodòničan -čna, -o cianovodikov: -a kiselina
-
cijanovòdīk -íka m, cijanovodònīk -íka m kem. cianovodik
-
cijanóza ž med. cianoza: cijanoza prstiju, usana
-
cȉjeć predl. z rod. zastar. zaradi: cijeć tebe sam došao
-
cijèditi cȉjedīm (ijek.), céditi cêdīm (ek.)
I.
1. cediti, precejati: cijediti sir, mlijeko, med
2. iztiskati, izžemati: cijediti sok iz limuna; cijediti ulje, zeitin
3. izmozgavati: cijediti koga
4. izcejati: crne smreke cijede iz rana žutu smolu
5. cijediti kroz zube počasi, narejeno govoriti; cijediti suze pretakati solze
II. cijediti se cediti se: riječi mu se cijede iz usta kao med; cijediti se od zadovoljstva
-
cijèdnica ž (ijek.), cédnica ž (ek.) stiskalnica, preša
-
cȉjednjāk m (ijek.), cêdnjāk m (ek.) precejalnik, kjer se zbira voda za odtok v cisterno
-
cȉjeđ cijèđa m, cȉjeđ cȉjeđi ž (ijek.), cêđ céđa m, cêđ cêđi ž (ek.) lug: cijđem, cijeđu, izgrizena ruka
-
cijèđēnje s (ijek.), céđēnje s (ek.) precejanje
-
cȉjel cijèla cijèlo (ijek.) gl. cio
-
cijèlac -lca m (ijek.), célac -lca m (ek.)
1. celec, nepregažen sneg
2. nesekan gozd
3. ledina, neobdelana zemlja
4. nenačet žir
5. cijelac kamen živa skala
-
cijèliti cȉjelīm (ijek.), céliti cêlīm (ek.) celiti, zdraviti: cijeliti ranu
-
cijèljēnje s (ijek.), céljēnje s (ek.) celjenje, prim. Cijeliti, Cijeljeti