Franja

cijèljeti cijèlīm (ijek.), céleti célīm (ek.) celiti se

cȉjelka ž (ijek.), cêlka ž (ek.) nedotaknjenka

cȉjelo s (ijek.), cêlo (ek.) celota, cela: tri trećine su jedno cijelo

cijélōst ž (ijek.), célōst ž (ek.) celota, celost: problem se otvorio u svojoj -i

cȉjen cijèna cijèno, dol. cȉjenī -ā -ō, komp. cjènijī, cjȅnjī (ijek.), cên céna céno, dol. cênī -ā -ō, komp. cènijī, cȅnjī (ek.) cenen

cijèna ž (ijek.), céna ž (ek.) cena: prodajna, kupovna, visoka, niska cijena; tržišna cijena; maksimirana cijena potražnje, ponude, proizvodnje; cijena zemlje; zamrzavanje cijena; svjetska cijena; minimalna cijena; cijena koštanja; nivo cijena; dumping cijena; diskriminacija u cijenama; slobodne, vezane cijene; oboriti -u znižati ceno; po -u života za ceno življenja; u -u kupiti poceni kupiti

cijènan cijèna cijèno, dol. cȉjenī -ā -ō, komp. cjȅnjī (ijek.), cénan céna céno, dol. cênī -ā -ō, komp. cȅnjī (ek.) cenen

cȉjene prisl., komp. cjȅnjē (ijek.), Cêne prisl., komp. cȅnjē (ek.) poceni

cijèniti cȉjenīm (ijek.), céniti cênīm (ek.)
1. ceniti: cijeniti nečiju požrtvovnost
2. ocenjevati: cijeniti vrijednost nekog predmeta
3. misliti, meniti: ja cijenim da ćeš ti uspjeti
4. izsiljevati: njega cijeni vila ljekaruša: Sta ćeš dati, Jovo čelebija, da ti vidam tvoje rane grdne?

cȉjenjen -a -o (ijek.), cênjen -a -o (ek.)
1. cenjen, spoštovan: cijenjen pisac
2. vreden: pri ređanju voća treba paziti da cjenjenije (cenjenije) sorte budu svaka za sebe

cijènjēnje s (ijek.), cénjēnje s (ek.) cenjenje, ocenjevanje

cȉjep m, mn. cjȅpovi (ijek.), cèp m, mn. cȅpovi (ek.)
1. cepec: za stojak je matuzicom privezan cijep
2. brazda za ladjo: parobrod siječe cjepove, u cijèpu (u cépu)
3. cepič: cijep se zove i kalem ili okulant ili navrt
4. humerale
5. strganija: odelo na njemu na cepove poderano

cijèpac -pca m, mn. cijèpci, rod., mn. cjȅpācā (ijek.), cépac -pca m, mn. cépci, rod. mn. cêpācā (ek.)
1. cepec, ocepek, gorjača
2. ribiški drog z ostmi
3. dial. delež pri delitvi večjega zemljišča
4. anat. golenica, piščal
5. mn. prečni podnožnik pri statvah

cijèpati cȉjepām (ijek.), cépati cêpām (ek.)
I.
1. klati, cepiti: cijepati drva
2. cepiti, razdvajati: cijepati u stranke
3. trgati: cijepati odijelo; pjesma cijepa srce
4. lupiti: cijepati koru
5. trgati: cijepa me u nozi
6. razpolavtjati: cijepati šljive kad ih kuhamo
7. lomiti: vjetar cijepa stijene, a pobrđa drobi
8. brizgati: iz nogu mu krv cijepa
9. liti: kiša cijepa
II. cijepati se
1. trgati se, razdvajati se: odijelo se cijepa; srce se cijepa, stranka se cepa
2. cepiti se
3. ločiti se: nisam se mogao od njih cijepati

cijèpiti cȉjepīm (ijek.), cépiti cêpīm (ek.) cepiti: cijepiti drvo; cijepljena, cepljena loza; cijepiti bolesnika protiv tifusa, protiv boginja

cijèpljēnje s (ijek.), cépljēnje s (ek.) cepljenje: cijepljenje ili kalemljenje; cijepljenje na klin, pod koru, na raskol ili precijep, precep; sedlasto cijepljenje; način -a je i okulacija ili očenje, kopulacija ili spajanje, englesko ili popravljeno spajanje te ablaktacija ili sljubljivanje; cijepljenje ili vakcinacija; cijepljenje protiv tuberkuloze, hripavca, difterije, velikih boginja, tetanusa, meningitisa itd.

cijèpnica ž (ijek.) gl. cjepnica

cȉjetka ž (ijek.), cêtka ž (ek.) cedilo: propustiti tekućinu kroz više cijedaka, cijetki

cȉjev ž, mest. u cijèvi (ijek.), cêv ž, mest. u cévi (ek.)
1. cev: vodovodna, topovska, puščana cijev; Eustahijeva, mokračna cijev; od metala, od betona, od plastike, keramike, od olova, od bakra, gume, stakla, porculana, porcelana; čelična, betonska, plastična cijev; lijevana cijev, levana cev
2. anat. golenica, piščal

cȉjevčiti -īm (ijek.), cêvčiti -īm (ek.) ekspr. popivati