-
cȉko prisl., dial. čisto blizu, tik: ciko pored kuće čisto zraven hiše
-
cìkōrija ž (srlat. cichorea, gr.)
1. bot. cikorija, navadni potrošnik, Cichorium intybus
2. cikorija, dodatek kavi
-
cȉkōt m hihitanje
-
cȉktāj m krik, vreščanje
-
cìktati cȉkćēm
1. kričati, vreščati: ciktati od uzbuđenja, od radosti
2. cvičati: čvorak cikće kad spazi sokola
3. cvrčati: cvrčak ciči; cikću cikade
4. pokati: cikće mitraljez; cikću puške
5. šumljati: cikće kiša
-
cȉkuš m, cìkuša ž zool. skalni strnad, Emberiza zia, cikuš brkaš zool. plotni strnad, E. cirlus; planinski cikuš zool. vrtni strnad, E. hortulana, veliki cikuš zool. veliki strnad, E. calanara
-
cìkvati se -ām se (it. cinque) dial. iti se neko igro z iztegovanjem prstov ene roke ob hkratnem štetju od ena do deset v italijanščini
-
cȋle-mȋle, cȉli-mȉli prisl., sladkó, božajoče: moj lijepi stric okrenuo cile-mile moj lepi striček je začel z laskanjem; nema kod njega cile-mile on ne pozna šale, je zelo strog
-
cȉlīk m
1. zven, glas: cilik muzičkog instrumenta; cilik violine
2. zvonjenje: cilik budionika, kućnog zvonca, telefona
3. škripanje: cilik vrata, osovine na kolima
4. jok in stok: cilik gladne dječice
5. vrisk: začu se njen veseli cilik
-
cilìkati cìlikćēem
1. zveneti, doneti: violina jednako veselo ciliče
2. zvoniti: ciliču telefoni; zvonce visoko ciliče u tišini podneva; u ušima mi ciliče
-
cilíknuti cìlíknēm
1. zazveneti
2. zazvoniti
-
cilìktati cìlikćēm
1. cviliti, cvičati: miševi cilikću
2. gl. cilikati 2.
-
cilìmistriti se -īm se dial. braniti se: nude je rakijom, a ona se cilimistri, jer tobože ne pije, a znamo da šiša kao smuk
-
cilìndar -dra m (lat. cylindrus, gr.)
1. cilinder, valj: plašt, volumen, oplošje, površina -a; uspravni, kosi cilindar
2. cilinder, valj: cilindar kao dio parnog stroja, kao deo parne mašine
3. cilinder: frak i cilindar
4. cilinder: cilindar petrolejske lampe
-
cilìndarskī -ā -ō cilindrski: -e koordinate; cilindarski blok
-
cilìndrāš -áša m slabš. cilindrar, kdor nosi cilinder
-
cilìndričan -čna -o cilindričen: -a ploha; -i ležaj
-
cȋlj m, mest. na cílju, mn. cíljevi (srvn. zȋl) cilj, tarča: gađati u cilj; doći do cilja
-
cìljāč -áča m merilec: ciljač kod topa
-
cìljān -ána m dial. tarča