-
dovóljenost ž dozvoljenost
-
dovoljevánje s dozvoljavanje, odobravanje: dovoljevanje kreditov
-
dovoljeváti -ujem
I.
1. dozvoljavati: tega mi čast ne dovoljuje
2. dopuštati: ostal bi še, pa mi delo ne dovoljuje; skakalnica dovoljuje skoke do sto metrov
3. odobravati: dovoljevati kredite članom kolektiva
II. dovoljevati si
1. dozvoljavati sebi: dovoljujem si kratko vprašanje
2. usuđivati se: dovoljevati si največje nesramnosti
-
dovòljkrat pril. dovoljno puta: dovoljkrat si mi že rekla
-
dovóljšen -šna -o dovoljan: dovoljšen razlog za spopad
-
dovóz -oza m
1. dovoz: dovoz lesa, surovin
2. dovoz, prilaz: dovoz na avtocesto
-
dovôzen -zna -o dovozan, prilazan: -a cesta
-
dovozíšče s mjesto dovoza
-
dovozíti -vozim
1. svršiti dovoženje: seno je že dovozil
2. dovoženjem prenijeti (-neti) na određeno mjesto (mes-): dovozili so dovolj lesa
-
dovprašáti i dovprášati -am
I. završiti s raspitivanjem: veliko stvari ga je zanimalo, končno je le dovprašal
II. dovprašati se raspitujući se doći na određeno mjesto (mes-): nazadnje se je le dovvprašal do prave poti
-
dovréti -vrem dovreti: mošt je dovrel
-
dovršèn -ena -o
1. svršen, završen: delo je -o
2. savršen, dotjeran (-ter-): dovršen prevod; -a osebnost
-
dovŕšen -šna -o svršen, perfektivan: -i glagoli; -i sedanji čas
-
dovršénost ž savršenost, dotjeranost (-ter-): tehnična dovršenost stroja
-
dovrševáti -ujem završavati: dovrševati zadnje priprave za sprejem
-
dovršítelj m završilac: dovršitelj prevoda
-
dovršítev -tve ž završenje: dovršitev postavljenih nalog
-
dovršíti -im, dovršil -ila
1. svršiti, završiti: dovršiti šolo, študij; pisatelj je dovršil roman
2. navršiti, dopuniti: otrok je dovršil sedmo leto
-
dovŕšnik m svršeni, perfektivni glagol
-
dovŕšnost ž svršenost, perfektivnost: dovršnost glagolov