Franja

alveātus 3 (alveus) nečkasto uglobljen: Ca.

alveolātus 3 (alveolus) = alveātus 3: Vitr.

alveolus -ī, m (demin. alveus)

1. majhne nečke, koritce, kadunjica, kopanjica, škafec: ligneus Ph., Col., vestri alveoli Iuv.

2.
a) pečna kadunjica, pekovsko koritce: Vulg.
b) okopni koš: secures, rutra, falces, alveolos... promiserunt L.
c) (nečkasta, t. j. visokorobna) deska za kockanje: Luc. fr., Varr. ap. Gell., Iuv., alveolum poscere Ci.; met. kockanje: quantum (temporum) alii tribuunt... alveolo Ci.
č) (mala) rečna struga: amnis... saxo, quod alveolum interpellat, repercussus Cu.
d) suvalnica, (tkalski) čolnič: Hier.

alveus -ī, m (alvus)

1. trebušasta, podolgovata globanja, votlina, duplina: apes examina condunt, corticibusque cavis vitiosaeque ilicis alveo V.; poseb. trup ladje: alvei navium S., L.

2.
a) nečke, korito, kadunja: alveo expositi O., alveus, quo expositi erant pueri L.
b) kopanja, jarin: alveus (balnearum) Ci., in alveum descendere Corn., alveus fagineus tepidis impletur aquis O.
c) (nečkasta, t. j. visokorobna) deska za kockanje: tesserae, quas in alveo ludentes iaciunt Vitr.; met. kockanje: Varr. ap. Non., Val. Max.
č) okopni koš: Veg.
d) panj, ulj: rure levis verno flores apis ingerit alveo Tib.
e) kopanja = iz enega debla izdolben čoln: cavabant ex singulis arboribus... alveos informes L.; pesn. čoln, ladja sploh: simul accipit (Charon) alveo ingentem Aenean V., canas alveus haurit aquas O., portabat sanctos alveus ille viros Pr.
f) rečna struga: assuetae ripis volucres et fluminis alveo V., Tusco denatat alveo H., iumentum ex medio alveo in suam ripam trahere L., nec torrentes influunt, qui placide manantis (amnis) alveum turbent Cu., alv. manu factus Plin. = prekop (naspr. alv. naturalis), alv. solitus T. prava struga.
g) podolgovat jarek, kamor se devajo ključi (= trsne sadike): Col., Plin.

alvīnus 3 (alvus) lijavičen: Plin.; subst. pl. alvīnī -ōrum, m: Plin.

alvus -ī, f, arh. (pri Acc., Pl. idr.) tudi m, osnovni pomen „podolgovata, cevkasta votlina“, od tod

1. trebuh, trebušje, telo (posebno glede na prebavo), črevesje: hastam in latus inque feri curram... alvum contorsit V., serpens in longam porrigar alvum O., Aesculapius... primus purgationem alvi... invenit Ci. čiščenje črevesja, alvum purgare S. fr., Cels., crebra alvi ductio Cels. pogostno čiščenje črevesja (odvajanje), alvi profusio ali profluvium, alvus fluens, liquida, fusa, cita, soluta Cels., Col., Plin. ali samo alvus Col. driska, alvum exonerare, inanire, solvere, ciere, movere, ducere Cels., Plin., naspr.: alvum astringere, cohibere, comprimere, supprimere, firmare, sistere, inhibere Cels., Plin. drisko ustaviti (ustavljati); met. iztrebki: alvum deicere Ca. drisko imeti, alvum superiorem deicere Ca. bljuvati, alvus non descendit Cels. človek ima zapeko, od človeka ne gre, alv. nigra, pallida, rufa Cels.

2. želodec, prebavila: cum alvi natura... cibi et potionis sit receptaculum Ci., Tereus... in suam sua viscera congerit alvum O.

3. occ.
a) telo nosečih žensk, materino telo: cum praegnans hunc ipsum Dionysium alvo contineret (Semele) Ci., spem illam, quam in alvo commendatam a viro continebat Ci.
b) pren. α) trup ladje: camaras vocant,... latam alvum sine vinculo aeris aut ferri connexas T. β) panj, ulj: Varr., Col., Plin., alvos accipite et ceris opus infundite Ph. γ) lupina (sadja): quaedam (poma) alvo continentur, ut granata Plin.

Alyattēs -is, m (Ἀλυάττης) Aliat, Krezov oče, lidijski kralj okrog l. 590: H. (z gen. Alyatteī, najbrž k nom. *Alyatte͡us), Plin.

alȳpon -ī, n (gr. ἄλυπον) bot. „alip“, menda trizobna mračica: Plin.

alyseidion (alysīdion) -iī, n (gr. ἀλυσείδιον, ἀλυσίδιον) verižica: Lucr.

alysson -ī, n (gr. ἄλυσσον) bot. „alis“, dobra zoper pasji ugriz, najbrž divji brošč: Plin.

alytarchēs -ae, m (gr. ἀλυτάρχης) alitarh, predstojnik javnih slug, ki so pri slavnostnih igrah skrbeli za red in mir: Cod. Th. Od tod alytarchia -ae, f alitarhovstvo, služba alitarha: Cod. I.

alytis -is, f = perdicium, mušnica: Ap. h.

Alyzia -ae, f (Ἀλυζία) Alizija, akarnansko mestece z luko in Herkulovim svetiščem: Ci. ep., Plin.

am..., praep., gl. ambi.

ama (hama) -ae, f (gr. ἄμη vedrce) gasilno vedro: Iuv., Plin. iun., Paul. (Dig.).

amābilis -e, adv. amābiliter (amāre)

1. ljubezni vreden, ljubezniv (naspr. invisus, odibilis): ut ameris, amabilis esto O.; z dat.: amabilior (dražja) mihi Velia fuit, quod te ab ea sensi amari Ci. ep., adulescens amabilis turbae Sen. ph., erat cunctis hominibus amabilis Vop. obče priljubljen; o stvareh ljubezniv = všeč(en), prijeten, ljubek, mil: mores Ci., carmen, frigus H., insania H. ljubka zmama, sententia Sen. rh., amabilissimum nodum amicitiae tollere Ci., nec sine te (Venere) fit laetum neque amabile quidquam Lucr., libertas... lusit amabiliter H. nedolžno nagajivo.

2. zmožen vzbuditi ljubezen: nihil est amabilius... quam morum similitudo Ci. nič ne vzbudi ljubezni prej kakor...

3. adv. ljubeznivo = zaljubljeno, ljubezni polno: amabiliter in aliquem cogitare Antonius in Ci. ep., vultum suum super cervicem alicuius ponere Petr., spectet amabilius iuvenem O.

amābilitās -ātis, f (amābilis) ljubeznivost: si amabilitas tibi nostra placet Pl., qui amabilitati animum adiceret Pl. ki se je kazal ljubeznivega.

Amadryas, gl. Hamadryas.

amalocia -ae, f (najbrž izpeljanka iz gr. ἀμαλός, at. ἁμαλός mehek, nežen) kamilica: Ap. h.