bjèsnjeti bjèsnīm (ijek.), bèsneti bèsnīm (ek.)
1. biti bolan za steklino: kad je najviše strvine, onda najviše psi bjesne; da im psi ne bi bjesnjeli, na Božić bacaju kosti kroz prozor
2. besneti, divjati, razsajati, udelavati, rohneti: ovaj je bio kod kuće, bjesnio upravo na ženu što mu je pri glačanju izgorjela hlače; po Rimu je bjesnio diktator Sula; na moru bjesni bura
Zadetki iskanja
- bjesnòća ž (ijek.), besnòća ž (ek.) med., vet. steklina: bjesnoća je akutna virusna bolest, najčešće pasa, vukova, lisica, a i drugih životinja, prenosi se i na čovjeka
- bjesnòvati bjèsnujēm (ijek.), besnòvati bèsnujēm (ek.) dial. gl. bjesnjeti 2.
- bjesnòvit -a -o (ijek.), besnòvit -a -o (ek.) besen, togoten
- bjèsnulja ž (ijek.), bèsnulja ž (ek.) togotnica
- bjesòmučan -čna -o (ijek.), besòmučan -čna -o (ek.)
1. obseden: vikala je kao -a
2. razjarjen, podivjan, divji: -i janjičari; udaraju silni valovi -og mora - bjesòmučnica ž (ijek.), besòmučnica ž (ek.)
1. obsedenka
2. razjarjenka - bjesòmučnīk m (ijek.), besòmučnīk m (ek.)
1. obsedenec
2. razjarjenec - bjesòmučnōst ž (ijek.), besòmučnost ž (ek.)
1. obsedenost
2. razjarjenost - bjesòvati bjèsujēm (ijek.), besòvati bèsujēm (ek.) gl. bjesnjeti
- bjesòvčina ž (ijek.), besòvština ž (ek.) ekspr. satanska čarovnija
- bjesòvit -a -o (ijek.), besòvit -a -o (ek.) gl. bijesan
- bjȅsovskī -ā -ō (ijek.), bȅsovskī -ā -ō (ek.) besovski, vražji, satanski: nečista želja, razvraćene misli, poročna volja, sve su to djeca -a
- bjèšnjāk -áka m (ijek.), bèšnjāk -áka m (ek.) ekspr. obešenjak, malopridnež, prešernež
- bjéšnjār -ára m (ijek.), bèšnjār -ára m (ek.) gl. bješnjak
- bjèšnjēnje s (ijek.), bèšnjēnje (ek.) besnjenje, divjanje, razsajanje, udelavanje, rohnenje
- bjȅšnjī -ā -ē (ijek.), bȅšnjī -ā -ē (ek.) komp. od bijesan, besan togotnejši
- bježàkati -ām (ijek.), bežàkati -ām (ek.) ekspr. begati: Pero i njegov otac preturili su preko glave ustaške pokolje bježakajući po okolnim šumama
- bjèžalica m, ž (ijek.), bèžalica m, ž (ek.) begunec, begunka: odande navalile nekakve -e
- bjȅžān ž (ijek.), bȅžān ž (ek.)
1. beg: ferman izgubi u bježani, u bežani
2. begunci: u Tršiću se bilo skupilo bježani nekoliko stotina duša