-
bleščávica ž jaki sjaj svjetla (svet-): bleščavica ga je zmedla
-
bleščávost ž blistavost, blistavilo: bleščavost snega nam jemlje vid
-
bleščèč -eča -e
1. bliještav (blešt-), blistav: bleščeč biser; -e kapljice rose; -a luč
2. sjajan, raskošan: bleščeč dvorec; -a kultura
-
bleščíca ž šljoka, šljočica: večerna obleka z zlatimi -ami
-
bléščiti -im zaslepljivati (-slep-): sonce ga blešči
-
blešt... gl. bliješt... in blješt...
-
blèz pril. dijal. možda, kako kažu, po svoj prilici, ja mislim: na doto ti blez ne bo treba čakati
-
blézga ž, m slabš. prismoda
-
blèzgan m slabš. tepec, prismodè
-
blezgàrija ž slabš. prismodarija: ljudi govore svakojake -e
-
blézgati blêzgām slabš. pleteničiti prismodarije, prazne razdirati
-
blȅzgav -a -o slabš. prismojen
-
blȉc blìca m (n. Blitz) pog. bliskovica, gl. tudi bljeskalica
-
blíhati blîham, blíjati blîjām dial. imeti drisko
-
blíhavica ž, blíjavica ž dial. driska
-
blȉjed blijèda blijèdo, dol. blȉjedī -ā -ō komp. bljȅđī -ā -ē (ijek.), blêd bléda blédo, dol. blêdī -ā -ō, komp. blȅđī -ā -ē (ek.) bled: blijed kao krpa; mrtvački blijed; ostalo mu -o sjećanje
-
blijèditi blȉjedīm (ijek.), bléditi blêdīm (ek.) blediti, delati kaj bledo: mjesečina blijedi nebo; ozon bledi mnoga tela
-
blijèdjeti blijèdīm (ijek.), blédeti blédīm (ek.) bledeti, postajati bled: dok je starac sve to pričao, slušalac je blijedio (djevojka je blijedjela; slušaoci su blijedjeli), slušalac je bledeo (djevojka je bledela; slušaoci su bledeli) od užasa
-
blijèdocr̀ven -èna -o (ijek.), blédocr̀ven -èna -o (ek.) bledo rdeč
-
blijèdōst ž (ijek.), blédōst ž (ek.) bledost, bledica