afirmatíven (-vna -o) adj. di affermazione, affermativo, asseverativo:
razstava ima afirmativni pomen la mostra è importante ai fini dell'affermazione
lingv. afirmativni stavki proposizioni affermative
Zadetki iskanja
- afirmatíven -vna -o afirmativan
- afirmatíven -vna -o prid. afirmativ
- afirmatívno prislov affirmativement
odgovoriti afirmativno répondre affirmativement - afirmatívno afirmativamente
odgovoriti afirmativno responder afirmativamente - afirmativo po-, pri-trdilen
en caso afirmativo v pritrdilnem primeru - afirmatory [əfə́:mətəri] pridevnik
pritrdilen, pozitiven - afirmírānje s, afìrmisānje s afirmiranje
- afirmiranje samostalnik
(uveljavitev) ▸ érvényesülés, érvényesítés
Čas je mogoče ugoden za ponovni poskus afirmiranja idej, ki so že bile predlagane. ▸ Talán kedvező az idő, hogy újra megpróbáljuk érvényesíteni a korábban már felvetett ötleteket. - afirmíranje (-a) n affermazione
- afirmira|ti (-m) affirmieren
- afirmírati -ìrmīrām, afìrmisati -išēm (lat. affirmare) afirmirati, potrditi, utrditi: ona se u društvu brzo afirmirala, afirmisala
- afirmírati to affirm; to assert
afirmírati se to assert someone (successfully); to establish someone; to succeed; to win recognition - afirmírati
afirmirati svoj položaj se faire une position
afirmirati se s'affirmer, se mettre en valeur - afirmírati afirmar
afirmirati se afirmarse - afirmírati (-am) perf., imperf. (utrditi, potrditi, uveljaviti) affermare, confermare, consolidare:
afirmirati svoj položaj consolidare la propria posizione
afirmirati se affermarsi - afirmírati -am afirmirati, afirmisati
- afirmírati -am (se) dov./nedov. a (se) afirma; a se distinge, a-şi crea un renume
- afíş -e n plakat, lepak; objava
- afişá -éz vt. s plakati obvestiti, razglasiti